četvrtak, srpanj 24, 2008
Baš sam koza :)
Zauzimam prostor na bloger-u, a lijena sam barem ponekad nešto napisati.
Za sve one vjerne, koji uporno dolaze ovdje - ostavljam vam pozdrav i osmijeh. Ionako vas čitam i komentiram na vašim blogovima, ma gdje pisali.
Do čitanja 
nedjelja, siječanj 13, 2008
Dragi moji blogeri!
Vaša bijesna domaćica naivno je očekivala (kao i mnogo puta do sada), da će se danas u našem novoizabranom Saboru dogoditi nešto kao - bum.
Nakon što smo odradili (provarili) izbornu kampanju, obavili famoznu građansku dužnost 25.11., čekali da se povjeri mandat za formiranje Vlade, pa onda one silne konzultacije prije davanja mandata, pa silne dogovore i usuglašavanje oko programa za dobrobit nas građana i naše države, konačno je osvanuo, jučer i danas - ovaj konačni čin.
Kao što već znate, rijetko direktno pišem o politici, nisam kompetentna i obrazovana i nikad se nisam ni pokušala njome baviti, a mislim da ni neću.
I molim vas, o mom rijetkom pisanju, nemojte mi samo komentirati - da vam je dosta politike i da ništa ne možemo promijeniti. Znam da je tako. Svoje smo obavili već gore spomenutog datuma. Ostalo je na onima koje smo izabrali.
I nemojte mi reći - da nas se to ne tiće, jer nas se i te kako debelo tiće. Poštujem, ako netko o politici - ne voli i ne želi pisati i komentirati, ili ako zastupa mišljenje da može pisati o boljoj i zanimljivijoj temi, da kvalitetnije može provesti vrijeme, npr. - u šetnji prirodom, o druženju s prijateljima, bavljenju djecom, čitanju dobre literature, slušanju dobre glazbe. To poštujem.
Ali, kako ja stignem i sve to, dozvoljavam si ovaj mali osvrt.
Jučer su ušetali stari i novi zastupnici, neki požurili na fotkanje za iskaznice koje će im crno na bijelo potvrditi novi status.
Jedan zastupnik je išetao, ali nije ušetao na svoje radno mjesto. Napravio se mali konsenzus, koji još nije potvrđen, ali vjerojatno - bude.
A danas - veliki dan za malog hrvatskog čovjeka, punog kredita, borbe sa egzistencijom, borbe sa birokracijom, borbe sa nezaposlenošću, malom plaćom, zdravstvenom skrbi, malog čovjeka punog nade u novoizabranu vlast.
Novoizabran parlament se danas sakupio u Sabornici, novoizabrana Vlada se naredala sa novim (starim) ministrima. Neke su malo prerotirali, neke su obnovili, neke su razdvojili, neki su novi...
Novi predsjednik Sabora, sjeo je na katedru i uhvatio se u koštac s Poslovnikom, njegovom interpretacijom i - zvoncem.
Zastupnici su dobili, pet do dvanaest - program nove Vlade. Malu knjižicu, o sadržaju koje, na žalost - patuljci pojma nemaju. Pa sam morala pričekati početak rasprave o toj istoj knjižici.
Novi (stari) premijer je održao uvodni govor, ni kratak, ni dugačak, no za mene - deja vu.
Onda je prvi za govornicu stupio - predsjednik najveće oporbene stranke.
Njegov govor je izazvao burnu reakciju, nekiliko otegnutih - buuuuuuuu u sabornici. Mnogo je zacrvenjelih lica nakon toga je iznijelo svoje neslaganje, svoje ispravke netočnih navoda, kako se to stručno kaže i svoju zgranutost izrečenim.
A onda je krenula rasprava.
Napominjem da sam između toga - skuhala i popila kavu, otišla u dućan, skuhala ručak, pojela s mojom familijom taj isti ručak, objesila veš, ponovno skuhala kavu, napravila malu vožnjicu mojim geckom okolo-naokolo, otpremila moju Zmaju na vikend, napravila kolač (seruckam, samo sam namaljala oblatne čokoladnom kremom),kartala s Pajom belu (nisam već dugo, oderala ga s 3:0)...
Između toga, slušala sam raspravu.
Koliko je samo trebalo vremena da se usuglase programi o našoj budućnosti, spoje briljantne ideje i programi, izvuče ono "creme de la creme" svega najboljeg, najsposobnijeg, sukus onoga - "što, zašto, kako i na koji način". Tisuću stranica koalicijskog sporazuma, a krajnji program - čak ni deja vu.
Sve najbitnije za nas, gorući problemi - ni slova o tome - što, zašto, kako i na koji način. A bit' će valjda da problema - nema.
Primijetila sam mnogo stvari koje moje oko uvijek primijeti - ista retorika, ista bahatost pojedinaca, dežurna ekipa koja uvijek replicira na kritiku (argumentiranu ili neargumentiranu), isto ismijavanje nas - birača i građana, no bit' će da oni tamo sjede radi sebe, a ne radi nas.
Dva uvažena nova zastupnika pobjedničke stranke - jedan bivši sindikalni čelnik i jedan popularni pjevač. Prvi nije pokazao naročiti uspjeh u sindikalnom radu, ali mu je zato supruga kupovala najskuplje torbice (što ću, ja sam samo jalna i bijesna domaćica), drugi je pjevač čije pjesme volim, ali mislim da se politike nije trebao primati. Izletio je s dva ispravka netočna navoda, s jednim je dokazao da zna matematiku, a s drugim se stavio u obranu naše bivše gradonačelnice, a nije znao da se zastupnik poslužio s njezinim citatom, pa je - ispao bedast.A obojica su uhvatili svoje stranačke iskaznice, tik prije izborne kampanje.
No, čula sam i veoma ozbiljne i konkretne istupe novih, mladih ljudi, novih zastupnika, kojima se teško argumentirano suprostaviti. Prst gore.
Vlada je izglasana, ima dovoljno ruku u Saboru (pa ne buju valjda sad tih osamdesetak i nešto - pi*de).
Prisegnuli su, pri tome se cerekali kao djeca u školi i nisam nikada prije bila svjesnija svojeg statusa - stoke sitnog zuba.
Na kraju, nisam ljuta, čak se pomalo i zabavljam. Ono što te ne ubije - ojača te. A nas je dosad, a bude i u budućnosti - mnogo toga ojačalo.
No, pada mi na pamet hipotetsko pitanje, koje si nesvjesno i često postavljam.
Što bi s našom predivnom i bogatom zemljom, koja se nalazi na strateškom položaju u Europi, koja na svom malenom teritoriju ima nekoliko klimatskih područja, koja ima zemlje da može prehraniti sebe i pola te iste Europe, koja ima tisuću kilometara obale, stotine otoka, još uvijek nezagađene izvore pitke vode, predivna jezera, šume, polja, planine, snijeg i sredozemlje na tridesetak kilometara udaljenosti, talentiranu mladost za znanost, sport, umjetnost, ja to sve volim nazivati "košarom Božjih darova" - što bi sa svime time učinila jedna istinska demokracija - grupa sposobnih, kompetentnih i odgovornih političara u sprezi sa stručnjacima iz svih područja, koja bi od te košare učinila - raj na zemlji.
Sanjam...imam pravo barem sanjati.
I vi dragi moji kolege blogeri (hm, ponio me saborski rječnik) imate pravo na raj na zemlji, kad ste već u njemu rođeni i - nemate kamo.
Pozdravljam vas, neću više o politici, jer ona će i bez mene - svojim putem.
A sada, idem s mojim Pajom - provesti - romantičnu večer...
Pozdrav svima koji navrate, a posebno onima, koji su - digli ruke od mene...
ponedjeljak, prosinac 31, 2007
Sve najbolje u novoj 2008. vam želim...
ponedjeljak, prosinac 17, 2007
Priznajem, uhvatila me fjaka

Kad sam napisala nadahnuti post - u četvrtak, nije se mogao objaviti, pa sam ga kopirala, ali ga nisam spremila u word i onda je uletila Zmaja nešto hitno pogledati.
U prošlu srijedu sam navratila kod Zmaje na trening, cura je primala čestitke, u međuvremenu smo izrezivali člančiće iz novina. Iako se pravi da joj je to bilo kao i svaki drugi turnir, ipak je pomalo svjesna činjenice da je prva u državi.
Poslije smo zajedno otišli do Doma kulture - gdje se održavao polugodišnji koncert učenika Srednje glazbene škole "Vatroslav Lisinski".
To je bio doživljaj. Bez razglasa, divota jedna. Uz puhače, gitariste, klaviriste, nastupala je i naša Marta. Pjevala je dionicu mezzosoprana s kolegicom sopranom - u Rossinijevom duetu "Regata Veneziana". S tom arijom osvojile su treće mjesto na 45.Državnom natjecanju Komornih sastava u Opatiji.
Nakon toga sam jedan dan provela u mrljanju po kući s time, da ništa konkretno nisam napravila

U petak sam išla s Noskom doktoru. Sad to više nije tako gusto, nakon što smo obavili sve preglede i ustanovili da je Nosko osim što nosi kateter - zdrav k'o dečec, pa sada ide samo na zamjenu svaka tri tjedna .
No, Nosko je odlučio kupiti štednjak, pa smo se po onoj mećavi prvo odvezli k Pevcu.
Tam je masirao trgovca, tražeći ono što nema, tj. ima, ali ne u dimenziji koja njemu odgovara. I kad sam već mislila da smo našli, on je odlučio još posjetiti Gorenje. Pajo nije išao s nama unutra, jer iz protesta ne ulazi u slovenske dućane, još iz vremena bivše Juge, kad u Sloveniji nije mogao kupiti naše cigarete .
Tamo nas je dočekao trgovac - sav speglan, s kravatom, zlatnim satom i neizostavnim pečatnjakom na ruci. Sav važan, a u dućan mu uđu tri osobe dnevno.
Izbor - velik, cijene - boli glava.
Nagovarala ja Noska da se vratimo Pevcu po onaj od inoxa. Usput sam vidjela na reklamnom letku koji su nam uvalili, da uz štednjak dobiva i mali portabl TV. Normalno da ne dobiva, da sve plaća, ali - ljepše izgleda. A Nosko veli da ne kupuje TV - nego štednjak.
Na kraju je rekao da će - razmisliti do ponedjeljka

Vikend je proletio. Malo smo šuljali po dućanima, kao svaka prosječna hrvatska obitelj koja ne ide na misu, nego hoda po robnim centrima.
Digli su cijene da glava boli, a iz skladišta izvukli svu kramu koju još od lani nisu prodali.
No Fanika se ne da namamiti. Mrtva hladna obilazila sam i kvocala. Pajo mi se smije, veli da sam prava kćer svog oca.
I tako, bliži nam se Božić, moram na tavan po ukrase za bor, a prije toga - jedno malo, veliko spremanje.
Baš se i ne osjećam nekako fletno, ali obavit' ću to, onak k'o tajfun...
Čitamo se

četvrtak, listopad 4, 2007
Ovaj post ću napisati - u inat Mangi, koji se nada slijedećem postu u veljači 2008.

Kako sam već kazala da neću prepisivati svoje postove s bloga.hr, a ponekad nemam ideja ni za pisanje tamo, spasio me bloger "tuba" - predajući mi svoju štafetu

Mnogi ne vole štafete, ja ih više volim preuzimati, nego slati dalje. Ne volim obvezivati nekoga, pa neću ni danas - slati dalje. Ali, ispisat' ću tih 5X5...
5 STVARI KOJE VOLIM
Oko nekih nema dvoumljenja, od ovih ostalih, teško je izabrati...
1. OBITELJ - sama ne bih mogla živjeti, volim da me netko treba, da me netko živcira i da imam kome prigovarati ...
2. GECKO - moje međunožno Capriolo guralo. S njim letim i doletim svugdje brže od mog dragog muža Paje u automobilu i brže se parkiram (to vrijedi samo za gradsku vožnju),
3. PRIRODA, MORE - savršenstvo sklada i mudrosti, koje smo uspjeli narušiti svojom inteligencijom,
4. GLAZBA I KNJIGE- bez njih bi bila kao osakaćena, nezamislivo,
5. CRTANJE - da, mogla bih se malo prihvatiti, taman sam uhvatila crtu i ponovno stala...
5 STVARI KOJE NE VOLIM
1. DVOLIČNOST I BESKARAKTERNOST - tu nemam što objašnjavati, jasno k'o dan,
2. LJUBOMORA - nije da ne poznajem taj osjećaj, ali kod mene je vrlo rijetko prisutan. Jednom sam kao tinejdžerka pročitala "ljubomora izjeda samo onog tko je ljubomoran, a predmet ljubomore najčešće toga nije ni svjestan". Držim se toga i sama sebi se čudim da mi uspjeva,
3. NEDOSLJEDNOST - ako se nečeg prihvatiš, idi do kraja ili ne počinji, ako obećaš - ispuni, makar ti se ne da, imaj svoje principe, makar vrag po vragu hod'o,
4. RAT I BIJEDA - dvije stvari koje nisu prirodne i nemaju opravdanja,
5. KIŠA, ZIMA I BLJUZGAVICA - to su dani kada mrzim izlaziti, mokre noge, mokra odjeća, zebe za vratom, hrpa idjeće na meni - bljak. Voljela bih da taj dio godine mogu prespavati.
5 STVARI KOJE NE ZNAM, A VOLJELA BI ZNATI
1. HEKLANJE - nikad nisam ni probala naučiti, valjda zato što ne mogu provesti sate sjedeći na miru,
2. HODATI PO ŽICI - odmalena mi je to opsesija, probala sam, ali mi pukla špaga, sreća bilo je samo metar iznad zemlje

3. NAPRAVITI GENERALKU NA AUTU - neke osnove sam naučila uz mog Paju, ali ja bi to htjela naučiti zapraf - pa nek' se muški grizu i neka vele da je - žena samo za kuhaču

4. SPOHATI LIGNJE, A DA NE OTPADNE ŠLAFROK S NJIH - probala sam na sve mile načine i - ne ide - ako netko zna - pomoć molim, unaprijed zahvaljujem,
5. ZNATI GDJE SE NALAZI BIN LADEN - možda mislite da je to zafrkancija, ali stvarno, baš me zanima.
5 STVARI KOJE ME FASCINIRAJU
1. BITI GLUPAN, A NESVJESTAN TE ČINJENICE - no coment,
2. BUNGEE JUMPING - divim se ljudima koji se odvaže na to, jer sama mrzim osjećaj "šetanja" želuca. Nikad se ne bih odlučila za to,
2. IMATI HRPU LOVE I ŽALITI SE DA SI NESRETAN - no coment
4. NEMATI HRPU LOVE I MISLITI DA TI JE TO JEDINI PROBLEM U ŽIVOTU - no coment
5. REDOVNICI SHAOLINA - svaka im čast na disciplini.
5 STVARI KOJE ŽELIM
1. BITI NEVIDLJIVA JEDAN DAN - uhu, baš bi se zabavila


,
2. POSJETITI INDIJU - o tome sanjam odmalena i još me nije pustilo.
3. SAGRADITI KUĆU OD BALVANA - sa svim blagodatima iznutra - sa kuhinjom od drveta, visećim tavama i loncima, noževima u panju

,
4. SASTAVITI POPIS OD PET (!!) LJUDI i - dobro ih nalemati, a vi si mislite tko su

,
5. DA NAM DOĐU U POSJET VANZEMALJCI - i nauče nas reda

Eto, to je mojih 5X5. Hrpa bedastoća, ali mogu se valjda malo zanijeti

utorak, listopad 2, 2007
Dragi moji blogeri s bloger.hr-a!
Znam da ste zapostavljeni na ovom mom blogu. Priznajem, otvorila sam ga - da mogu komentirati blogere s ovog servisa (tko prizna, pola mu se prašta). I stalno se spremam napisati post. Mogla bih ići linijom manjeg otpora, svoje postove s blog.hr-a copy-paste - prebaciti ovamo, ali ne želim.
Zato, ako nekoga zanima - moja je stranica "blog bijesne domaćice" na blog.hr. - na adresi fanny7.blog.hr.
Hvala na posjeti i ne želim da mislite da ste mi manje važni, to nikako

.

srijeda, svibanj 30, 2007
Upravo sam stigla u novu domenu bloganja. Nadam se da ću ovdje provesti ugodno vrijeme.
Toliko za početak, čitamo se ...